Učiteljeve didaktičko‐metodičke kompetencije za učinkovitu nastavnu komunikaciju

Suvremeno je društvo pod utjecajem globalizacije, demokratizacije i snažnog razvoja tehnologije. Stoga se mijenjanju zahtjevi učiteljskog zanimanja i zahtijeva se poticanje novih kompetencija učitelja koje su u korespodenciji s učeničkim kompetencijama. Kvalificiran i kompetentan učitelj, kao i svi ostali nositelji odgojno‐obrazovnog procesa, trebaju biti osposobljeni za nastavnu metodiku, koja se stječe završetkom studija i cjeloživotnim učenjem. U nastavnom je radu važna maksimalna interakcija, komunikacija u vidu dijaloga, zajednički rad s učenicima. Učitelju nisu dovoljna samo znanja koja posjeduje, već i umijeće ponašanja i vještina uspostavljanja, ali i održavanja međuljudskih odnosa u učionici. U suvremenoj je školi važno imati pedagoški kompetentne učitelje koji mogu odgovoriti zahtjevima suvremenog društva. Strateške politike nisu dostatne za kvalitetniji razvoj učiteljske profesije, stoga se predlaže veća povezanost teorije i prakse, to jest veća kontrola uključenosti suvremenih strateških dokumenata te stalno cjeloživotno usavršavanje u vidu funkcije i važnosti suvremenih promjena u skladu s potrebama suvremenog učenika. Potrebna su stremljenja k boljem i u skladu s potrebama novog učenika, stoga su potrebne brže promjene i fleksibilnost u odgojno‐obrazovnom sustavu, veća izbornost te razvitak suvremenih kompetencija utemeljen na kurikulumskim postavkama. Bez kompetentna učitelja, učitelja u kojeg je probuđena želja i potreba za cjeloživotno učenje, nema kompetentna učenika, učenika koji će naučiti kako će se služiti izvorima znanja da bi mogao nastaviti sam učiti nakon svršetka škole, odnosno uključiti se u proces cjeloživotnog učenja.