Aktivno učenje u razredu

NazivAktivno učenje u razredu
Vrsta publikacijeJournal Article
Godina izdanja2014
AutoriPeko, A., & Varga R.
ČasopisŽivot i škola
Godište60
Broj1
Početna stranica59
Označavanje stranica59-73
Datum objavljivanja6/2014
Vrsta radaIzvorni znanstveni članak
ISSN0044-4855
Other NumbersUDK 37
Ključne riječiaktivno učenje, konstruktivizam, nastava, strategije učenja, učeničke kompetencije
Abstract

Zahtjeve suvremenog obrazovanja nije moguće ostvariti u odgojno-obrazovnom sustavu koji prenaglašava proces poučavanja, a ne uvažava učenje u nastavi. U nastavi se pomiče težište s paradigme poučavanje - učenje prema koncepciji usmjerenoj aktivnom učenju. Aktivnim učenjem nazivamo ono učenje u kojem se postiže visok stupanj samostalnosti i samoregulacije, primjenjuju se raznovrsne misaone strategije i specifične kognitivne vještine koje omogućuju uočavanje bitnog, raščlanjivanje i usporedbu informacija, njihovo povezivanje s postojećim znanjima i kritičku prosudbu njihova značenja, to je ujedno i ono učenje koje omogućuje dugoročno pamćenje.
Strategije aktivnog učenja podupiru stvaranje nastavnih situacija koje omogućavaju učenicima konstruiranje znanja. Konstruktivistički model obrazovanja karakterizira promjena odnosa učitelja i učenika, pribavljanje bogatih izvora znanja te kurikulum učenja temeljen na aktivnosti. Rad je usmjeren upravo tim dimenzijama osnovnoškolske nastave. Najčešće se istražuje aktivno učenje koje se ostvaruje sa starijim učenicima i posebice studentskom populacijom, dok niži razredi osnovne škole ostaju zanemareni, iako je aktivno učenje moguće, i nužno, na svim obrazovnim razinama. 
Cilj je stoga bio istražiti je li suvremena nastava kontekst unutar kojeg se odvija aktivno učenje koje se temelji na kompetencijskome pristupu nastavi. U tu je svrhu provedeno istraživanje s 306 učenika četvrtih i osmih razreda. Namjera je bila anketnim upitnikom ispitati zastupljenost pojedinih strategija aktivnog učenja te utvrditi moguće razlike u procjenama sudionika istraživanja temeljene na dobi i školi koju polaze. Upitnik se odnosio na nastavu Hrvatskog jezika. 
Analizom podataka utvrđen je jedan faktor koji opisuje aktivno učenje, a uključuje 28 čestica upitnika. Pokazalo se da nastavu Hrvatskog jezika najčešće karakteriziraju ugodne emocije u razredu, suradnička kultura, učenička inicijativa uz zamjetan učiteljski autoritet, ali i razvijanje kritičkog promišljanja uz raznovrsne nastavne aktivnosti.
Utvrđene su razlike u nastavi Hrvatskog jezika između mlađih i starijih učenika pri čemu je u četvrtim razredima više zastupljeno aktivno učenje nego u osmima. To je u suprotnosti s pretpostavkom da je sa starijim učenicima lakše ostvararivati kognitivno zahtjevnije zadatke uz samostalnost i kritičku prosudbu (zbog čega je bilo očekivano da se u toj populaciji aktivno učenje više provodi). Statistički je značajna i razlika dobivana u rezultatima koji se odnose na nastavu u školama koje su vježbaonice Učiteljskog fakulteta i školama koje nisu vježbaonice. Ta se razlika objašnjava naglašenijim profesionalnim usavršavanjem učitelja koji su mentori. Dobiveni rezultati pružaju kontekst za raspravu o rezultatima PISA istraživanja, prema kojem postoji značajan prostor za poboljšanje razine pismenosti hrvatskih učenika.

URLhttp://hrcak.srce.hr/file/185059
Oznaka recenzijeRefereed